Znači, počnu da te moširaju još kao dete – te nemoj to, to je kakano, te nemoj to i to, doći će veštica po tebe, pa će da te odnese, neće da boli „boca“ (dugo o) kod čika Doce, neće da boli ni kod čika Zube, pa nemoj da piješ kafu, izrašće ti rep, pa vreme je za spavanje, a, jbt, znaš da nije!
Pa počne odrastanje, foliraju te druga deca kako su ovo, kako su ono, pa sve nešto glume da su odrasli, pa kao puše, pa su sve nešto cool, kao sve ih smara, sve im dosadno, pa kao šatro zvekeću svako veče, a da krava nosi gaće, ne bi pičku videli. Imaš najboljeg druga/drugaricu, a on/ona ti startuje ribu/tipa. Ili tvoja riba/dečko startuje tvog najboljeg druga/drugaricu. Pa onda raskine s tobom, uz izgovor da nije stvar u tebi, nego u njoj/njemu, a ti si divan/divna, samo te ona/on ne zasluzuje i ti treba da nadjes nekog ko te je vredan. Bullshit!
Pa, sve nešto gledaš kao glumce i muzičare i tripuješ se kako je to sve do jaja, život iz bajke, money for nothing & chicks for free, pa kao po nekim serijama svi lepi, svi bogati, luduju, zezanje. Šta sve može tehnika, šminka i foto shop, majko moja, zamisli kad Amy Winehouse izgleda kao da se oprala, jbt!
Reklame ti prodaju muda za bubrege, ali kvaliteeetne bubrege, majke mi, nema boljih, bolji i od sexa. Pa da, znaš te fore u reklamama, kad glavni junak neće ni da pogleda ribu koja mu se baca svuda po njemu, ali ne, on neće jer je, bato, taj neki, recimo, čips bolji i od sexa, sine! Ona ga čeka sva vlažna i pohotna u krevetu, ma pristaje na sve, na trojku, na četvorku, na životinje, svršis triput dok samo gledaš reklamu, a on, c, jok, tavmr danhla glodje čips. Jebi se sama! Pa neka kao sredstva za čišćenje, ma skidaju i tetovaže ako treba. Pa se ribe lože na tebe kad se poprskaš sa onim dezodoransom. Pa da sam to znao, prijatelju, ne bi’ ja onoliko ček’oooo. Jbš ga, čovek se uči dok je živ. Ne znaš ni šta ti tačno prodaju da jedeš, pa kad hoceš da se obučeš (a možeš svašta da nosiš jer od čudotvornih dijeta i preparata i slonovi, fala Bogu, mogu da smršaju, a kamoli ti, jado), a ono snizili cene preko 850%. Ma dele džabe. Biju, ko neće.
Lože te da kupiš auto što ubrzava od nula do sto pre nego što mu daš gas, a troši, jebo majku svoju, ko upaljač. Kupi ga baja, pa krene da ga zateže po gradu, ne bi li pokazao kakav je dasa. Jer on je mudar, hrabar, ludo vozi. Pa izadje iz kola, a u ruci ključ od kola i mobilni, da svi vide. Muška šminka. Ko kaže da se samo žene šminkaju? Koji su to sve rituali pred parenje, dok se ne smuvaju, a posle je dosta glume, pokazuju se u pravom svetlu, da se tačno zapitaš koja je ovo životinja pored tebe. Kako je bio fin, pa kulturan, pa nežan, pa apsolutno roma’tičan, pa kupovao cveće, a sad? Prdi, podriguje, pustio stomačinu. A ona? Bila cupi i po, zategnuta, našminkana, a sad ljulja na sve strane, sa dlakavim nogama i čuvenim mini mini mini valom na kosi dužine k’o u Kajla Meklahlana u „Očajnim domacicama“, kao pokušaj da se spase šta se spasti da. Pa, znaš na šta to liči? Ma, šta, kurac, sad da se sredjuješ i vodis računa o sebi, pa znamo se 100 godina. „Pa, šta me pitas svašta, znaš valjda da te volim.“ Pa krene, hm, baš čudno, da te vara žena ili muž, a ne d’o ti Bog da su ti deca „made in kum“, recimo. A ta ista deca te lažu da ne beže iz škole, pa za ocene, pa kao ne duvaju, ne piju, primerni su.
Na poslu krene šef da te maže kako te on u stvari voli i samo cupka, k’o ispred WC-a, da ti da povećanje, Boga mi i regres, nego, eno, baš sad udarila kriza, pre 15 minuta, jbm joj mater i firma je sad u kanalu, ali, evo, koliko već sutra stiže kinta, enormne količine kinte, ma nema da se brineš, on ti javlja lično i personalno čim stigne, ti si prvi na listi.
Uzmeš kredit, banka te izmošira za kamatu, može im se. Pa traziš spas u onoj istoj televiziji, u kojoj ne lažu, valjda, samo u vremenskoj prognozi. ne zato što su pošteni, nego ne znaju, jbt, da tumače to nebo i ta naoblačenja gore. A na toj televiziji političari ljube decu, obećavaju svašta, ma mleko od prepelice. A tek da ne pričam kad te farbaju, a ti se pitaš jel’ moguće da se usudjuje toliko da bude bezobrazan da te smatra za tolikog majmuna. Vlada spička tvoje pare, ko te jebe, što plaćaš porez, a ako ne plaćaš, onda se zna ko (će da) te jebe. Zaduže se, pa te za to još i kazne povećanjem poreza. Jbg, dugovi drugovi, mora da se plaća, nema nam druge.
„Samo mirno leži na zemlji, ne pomeraj se i medved ti neće ništa, tako su rekli….“
I, zamisli, padne ti na pamet da odeš kod advokata, da se odbraniš od ološa, kad ono ni 5 ni 6, nego „Million dollar boy“ - Miladin himself te brani! Eeeee, jebi ga….
Puno pozdrava iz iondajemrmotzamotaočokoladuufoliju „zapadnoevropskog grada“
Connor
P.S. I onda pomisliš, pa samo sebi možeš da veruješ, nikom drugom. A, jesi baš siguran da sebi možeš da veruješ?
